srijeda, 16.04.2008.
|
Često su me ljudi pitali zašto pišem takve priče.U čemu nalazim inspiraciju.
Koji je razlog pisanja tako nečitljivih poruka koje vjerojatno drugi ne kuže. Mislim da se moj pojam bajke razlikuje od vaše.Znam da u meni nije skriveno dijete,nježno i ranjivo,baš tako-nije skriveno nego se itekako vidi. Ljeti radim,inače čitam knjige i pišem pjesme,uglavnom ljubavne,koje ulaze i u najmanju česticu moje duše. Stvari koje se događaju i ljudi ih ne mogu niti registrirati,ja opažam, ja upijam, ja iskrivljujem i prenosim u moju dimenziju,ja pamtim... To je nešto bezgranično, obnovljivo i naizgled smiješno,ali meni znači sve,mene naprosto tjera da ne posustajem u pisanju svojih bajki. Svejedno mi je jesu li to vama bajke,paraju li vam srce,pa čak niti dali nalazite u njima susretljivost i prijateljsku naklonost. Eto sad smo došli i do toga-pitanja prijateljstva. UUUuuu, PRIJATELJSTVA, ogromna i gigantska...Zar vam se ne čini kako sve raste,ljudska pažnja, uhvatanje za riječ, primjećevanje detalja, težnja za moći i središtem pozornosti, prozori,naravno-kuće. Reći ću vam ono što znam, jedna stvar koja mi treba i koju se bojim izgubiti vrlo je sitna,teži jedan gram i posve je nevidljiva. Čini mi se da je to dovoljan razlog svemu što vas ovdje očekuje, na mojoj stranici, u mojim gostima. Pa dobrodošli, svi ste pozvani ukoliko razumjete riječi koje izlaze iz mojih ustiju. Trebali biste otkriti koja je vaša glavna stvar, je li vidljiva, nije li, je li uopće na vama ili na nekoj drugoj osobi. Htjela bih da se naučite žrtovati, da vidite moje radove i prokužite kako voljeti do kraja vašu omiljenu posebnu stvar na svijetu i da makar žrtvujete razumljivost bloga i riječi koje izgovarate samo da biste to s nekim podijelili jer zaista vjerujete u to. I to za vas ne nestaje...Premda je nevidljivo.Možda smo u istom slučaju. |
ponedjeljak, 14.04.2008.
Ovako, e tako nekako
|
Ovako, krećem...
ja sam dijete mediterana, ja volim segs i rock /n/roll, ne moram pušiti jer sam opaljena mjesecima. Takva sam, i takva se sviđam samoj sebi, ali ipak želim biti netko i nešto jednoga dana da se mogu prisjetiti kako je sve ipak moguće... Jer,dakle, mislim da je sve moguće,je, da sve je moguće, fantastični prizori iz vlastitog života i tuđih koje konstantno pratim govore mi kako je sve moguće i kako se isplati pokušavati,pokušavati,i nakon svega opet pokušavati,pokušavati,pokušavati... Brijem,Briješ,briju da sam ja u pubertetu.Oke! Tko brije da ovo nije fantastika, neka brije i dalje sa mnom istoj razini. Ali tko misli da ovo je fantastika i uzaludno vrdlanje po rječima,i to još bez ikakve logike,ja brijem da je pod utjecajem pokvarenih organa vlasti i bolje da se odseli u mc donalds-leglo droge današnjice,koje je bez nade,bez snova i sreće...bez mirisa prirode... jest da mc donalds ima integritet, inicijativu, sve skupine ljudi,čovječanstva,starosti,rase... ima kapital,ima burzu,ima sve za što ja nikad pojma o pojmu neću imati. ali pregazit ću ja taj mc donalds i dok sam ja živa neće se stvoriti u puli i okolici drugi(2.)mc donalds i neće se razrušiti drveće uz lungo mare i neće se izgraditi novo naselje za ruse... ma racku, ja sam samo dijete mediterana,a šta dijeca mediterana rade, sjede i šute, ne ljute se uživaju mi smo najsretnija djeca na svijetu, bili kakvi god da bili mi smo tu za sve vas, a međusobno smo tu jedni za druge... Jer što bi mi s vama drugima, vi za nas niste potrebni... mi vas niti ne primjećujemo... e...ako se još tko osjeća kao dijete mediterana neka odgovori na sličan način i neka objeduje u mc donaldsu samo jednom godišnje kad je to neophodno,kao ja... i onda ću shvatiti odgovor kao odgovor |
ponedjeljak, 03.03.2008.
oooo pa di smo dosad
|
ehehej,pošto mi je komp(zakržljali lap-top)šteko 103 dana(preciznije 103 dana)
bila sam vezanih ruku,da jednostavno sam bila vezanih ruku. No,da ne duljim o sebi,toliko o meni kako ste vi,di ste vi,sram vas bilo,za kompićem....? htjela bi pozdravit neke hiperaktivne ljude kad sam se već pojavila nakon masu,a to su neki čestiti humorom obdareni ljudi koji mora da su negdje vani sada, u pubu možda, na skejtu ili jednostavno na asvaltu.i vjerojatno nisu tu da pročitaju dvije-tri parolice o seb.ma kako su slatki! A jadni čaos. |
petak, 18.05.2007.
ništa od ovog inače ne radimo ali pošto ste to vi
|
LIJEPO JE
ma što drugi mislili REĆI:˝See you in rehab you stupid fuck that´s for now let´s go get drunk˝ Ali nije zdravo. Ali jesti Cedevita-bombone je zdravo!! meet me at the office. bo. niš me više ne pitajte. adios amigos and friends. |
srijeda, 16.05.2007.
|
Wish You Were Here So, so you think you can tell Heaven from Hell, blue skies from pain. Can you tell a green field from a cold steel rail? A smile from a veil? Do you think you can tell? And did they get you trade your heroes for ghosts? Hot ashes for trees? Hot air for a cool breeze? Cold comfort for change? And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage? How I wish, how I wish you were here. We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year, running over the same old ground. What have we found? The same old fears, wish you were here. |
ponedjeljak, 26.03.2007.
Ženo, ni ja te ne osuđujem.Idi, i ne griješi više.
|
dobrodošli...
...sviđa život? htjela sam vam reći i oprostite ako vam pobrišem komentare nije stvar u vama nego u njima morate biti svjesni kad pišete da se možda neće nekima svidjeti Ali, sve je okej- sutra je novi dan, i onda još preksutra i kupamo se preko ljeta Jedva čekam... ...Krv mi gori Makar ići u običnom donjem rublju i običnim riflama i tako već izmaskiranim od morske soli I kupam se sutra(kada-privremeno more) napokon stižem stisla sam se od prekomjernog rada i idem u svijet sva nikakva Možda ipak da se napokon posvetim malo tim ljudima oko sebe i sredim tu kosu i te prste izgrickane, da se ne stiščem više kako ne bi prestali, ma kakvi, ne bi oni, imat ikakve veze više sa mnome.  ae jaja i kuraja, ako se tako kaže baš bi se moglo.rimuje se, divota. |
utorak, 20.03.2007.
Najnoviji post
|
Govorit ćemo o jednom rejveru.
Pa di smo ono stali... Tip ko tip, uopće nije niš posebno. Okičuje se prstenjem, naušnicama i onim dvjema vrećama što vise-bisage. Podosta je mršav, što se mora zamijetiti.Ko kostur. Ko vampir. I da, vise, vise stvari sa njega. U suštini ko svaki drugi tip koji se da istaknuti među gomilom svojom individualnošću. Ali okej....ko voli nek izvoli. Ne...meni stvarno nije niš iznimno. Onako, normala. Bljed. Šutljiv. Čudan okolini. To ful nije moj tip. Ma kakvi..? Mah m-mm. a-a.  |
četvrtak, 15.03.2007.
Neki od ovdje prisutnih imaju nam puno toga za reći
|
S nosnicama punim zraka tvojega Mirises na plijesan. a, moje rucice, nehigijenski pogrickane što trljaju wc-papir sad mirisu poput tvojih. Evo, tek tu te osjecam i kako zapravo odises, jer te bliskog ja zaboravljam dahnuti. Evo te, mirises na morske rucnike, i na cepove boca, mirises na gracki zrak! Mirises na dim smrdis mirisno, ljubavi moja; na pse, na zene, na pamucne majice i carape. Nekad mi mirises po jabukama, žvakama, šamponu ili parfemu, samo rijetko... Nekad, zajedno samnom, slatkog si okusa narance, i kad te, u bliskosti, ne zaboravim njuškati onda te navolim provolim zavolim ali uvjek nagrabusim zbog beskonacnosti te neocekivanosti nepravilnosti nepredvidivosti izlaska pred tebe.  Drš se.Podržavam te. I sve to skupa.A daj pusti si brkove.. .Drš! |
ponedjeljak, 12.03.2007.
BOG ŠLJAKA
|
Bilo je inspiracije nakon dugo vremena pa smo
izgubili glas tutti mi chiamano bionda ma bionda io non sono porto i capelli neri neri per fare l amor  I sad zašto samo mi to obradile, Bog zna. Na prvo mjesto premjestili smo si prave boje,pravu zelenu, pravu plavu(bez primjese benza i ostale smrdljive morske sluzi), opijeni suncem, sa kazon punim piijeska i psihodelic trensa, premijestili smo si život! Prvo smo živjeli na krajnjim užicima, da ih vidimo kako Bog zapovjeda... najniže, najinstinktivnije. Mislim, mala moja, išle smo po redu. Od tih sitnijih sranja prema velikim dealovima. Inače bismo vjerojatno pogriješili. A bitnije je, ša ne, ostaviti kraj da klizi po loju, jer početak je i tako samo jedan obični početak. A tebi valja objasniti, drago moje, voljeno moje biće, ako već osjećaš upravo to na što se žališ. Nije stvar u našoj različitosti, ali ako se pitaš ko sam ja? ako neznaš želim li nekoga ovakvoga... taj ako je tu.Visi nad nama u zraku. Ma pričati ću ti i ovakve stvari, samo me pitaj pravo pitanje sve načine znaš kroz sve jebeno što nas je propuhalo i ništa ti neće biti čudno kad ti kažem da je ovo nastavak svega što smo prošli. Drš se čvrsto. Možda barem ti...Nek ti ode od ruke. |
srijeda, 28.02.2007.
ubuduće kad čistiš sobu ušmrcaj si malo toga i bit će ti lakše disat
|
Dobila sam Flixonase - i tako prešla na teže stvari.
To vam se sve događa u kući duplih plastično-aluminijskih tablica sa tableticama u kutijicama, pa tableta koje deru i najdublje grlo, bočice s tekućim smrvljenim tabletama i one bočice s prahom koje sam koristila, kao i one sa tekućinom što na vrhu imaju cijev za ubaciti ovajput u nos. E, sa tih sam prešla na ovoga tu. Sve je isto samo vas brže opere i miriše vam ljepše u nosu, nikakva posebna stvar. Evo sad mi je samo kul, to je to. Nos mi je fixiran, pomalo ukočen.Godi, ako vas već zanima. Preporučam vam taj FLIXONASE. Baš kao i Daleron, Pikovit, Septolete, Metadon,Apaurin,Praxiten.  Ali vraćam se di sam stala- -na početku ove druge stvari, trenutačno glavnije. Jako jednostavnog je slijeda, a kulminacija je uvijek ista. Počinje tako da dobijem gajbu pa ju ispravim. Pa je primim opet. I ispravim je. I onda opet. I onda opet. I tu dolazi do beskonačnosti.  To znam vezano za matiš! Bed, š´a ne? Jer: -Em ga ne mrzim. -Em ne mislim da je teško. Samo ta never-ending jebada that makes me feel this shity! Evo kad bi se mnogi zapitali:>>A što sada?<< Ali ja zapitam:>>Pa šta onda?<< Dan naglo počiva na bljesku boja, I svijet opet postane lijepo mijesto za življenje.  Ae, svi jedan transparent za životinjice i njihovo meso, za Vanzemaljskoljudska prava te Vas sve volim... |
ponedjeljak, 26.02.2007.
Koješta! Pa ti nisi pri sebi...
|
(ovo će biti prikaz jednog trenutka)
Ja:osjećam se tako malo naspram ormara. Ti:Neeee! Ma koji ormar, pa jel on tebe otvara ili ti njega? reče osoba s halucinacijama o Isusu i o živućem ormaru Sad kad kažeš baš tako i izgledaš. Ja:pa tako se osjećam ful. ***(neko vrijeme) ...ali eto, nastavim razmišljati šta mi se sve neće desiti/dogoditi?! Predočavam (si) pad aviona. Stjuardesa:Svi van!Spasite se kako sam vas učila!Padobran! Na ti! i jedan ludi trenutak prepun adrenalina točno onog trenutka kad dođe trenutak bacanja. To bi mi bio vjerojatno prvi put da se jednanput osvrnem, neko u žurbi me gurne i brzo zakoračim u nebo i padnem/sletim. Taj jedan mali trenutak odlučnosti bio bi jedini takav trenutak u mom životu. Ko je Piro? Pitat ću te... ali neću znati što znači Jednog malog kratkog dana kad sa neba bude visila gravitacija, i ništa drugo nećemo znati Ali barem ćemo jednu malu stvar, i da od tog ne postoji ništa veće. ( jedan trenutak u mom životu ) |
petak, 23.02.2007.
Liba Libi Glize Lep
|
šteta da ne pišem mali dnevnikić ovdje
bila bi to posve druga priča. DRAGI MOJIČudaci neću zanijekati, često sam drugdje, uvjek neki alibi, žao mi je zbog odsutnosti što mogu... na vlastitom polju, sam došlan odsutna više nema onakvih stvari... ne razmišljam više previše ni o životinjama ni ljudskim boleštinama ni čudovištima i takvim umovima ni o pandorinom škartocu ni o letenju(ne ne letjeti je uvjek poželjno) sve što niste razumjeli zašto se niste udostojili?Kvragu. izhlapjele su mi takve misli zato nema više mojih čudnovatih (ne)zgoda. čud mi se izvukla iz čudnoga zbog toga For d God´s sake.Kvragu. Magari ćete me razumiti. ... Jedino što se izmjenjuje su godišnja doba barem ljeti nema muke i nema nauke  ... ah... ...i tako prekjučer danas... ma dosta već... inače mi je žao i stid me što me nema ... i tako ... ... znate bar nešto... mislim da se ne vraćam ... ... ... Ali za dobra stara vremena sos save oral stuff |
petak, 19.01.2007.
All of my fears have escaped from me
|
nikoga nema...
nikog osim mene... na ovom internetu. Svijet im prolazi i ja bi da mi svi kažu nešto- -što bi rekli nekom ko ih pita da mu nešto kažu Od sebe nešto svoje... And flly with all of those people, not away but higher so they coluld raise from the ground where they fell alone and in their fears of flying Sve oko mene to postaje crno-bijeli svijet U BOJI u bojama ljudi koži ljudi koji su dobri kao kruh i koji se gube u Zlom svijetu okrunjenom sa neba samim Vragom Himself Tako dobri, a tako u buci Tako zlatni, a tako bankrotirani u lažnim bogatstvima jadni moji ljudi...jadni dobri ljudi tako ih volim, a u njima se tako rađa strah i mrze to pa mrze i ostalo pa misle da nemaju osjećaje pa znaju da nemaju srce više pa žele ne to znati nego znati da su uspjeli vratiti sebi ono malo što su posijali Dobra u ovom Zlom svijetu ali samo im se nikad nije vratilo |
srijeda, 17.01.2007.
Želim biti miš ali
|
ja nikada neću prestati biti brzo biće
ja nikada neću sporo prolaziti ja nikada neću prestati naglo kretati ja nikad neću prestati raditi to što radim ja nikada neću zaboraviti neke rečenice koje čitam svaki dan ja nikad neću uspjeti povračati od tih rečenica pošto me diraju ja nikad neću odustati od nekih ljudi jer oni su jedini koji zapravo postoje za mene ja nikad neću odlučiti razumijeti ove druge osim ako se dogode neke stvari koje ja nikad neću očekivati i koje se vjerojatno neće ni dogoditi  Ovom ličim odsad me zovite Speedy Gonzales |
utorak, 16.01.2007.
...KaJ sI hApPy
|
reci da reci da
ja samo lutam čak ono gdje bježim bježi od mene sve to me tjera da si nabavim doga. Ne dogu. Nego jednog običnog sjajnosmeđeg psa named Đole koji me podsjeća na mene. Imam potrebu imati neku beštiju doma jer mi je bez čudovišta prazna kuća. Ja sam čudovište, ali to malo. Sada.Glejte. Vama možda i ne smeta meni ide naku+++. Jer ja sam horny I ne bi mi bile tako lijepe ruže da nemaju trnja. Ne bi ni vama. Jer sam i hippy možda. ne malo. Sve je povezano. Prvo s drugim... Jedno uz drugo stoji u meni uspravno neispravljeno Ako već smatram da je ispravno Mama daj mi puno para da kupim jedan gramofon i da budem nabrijana jer smo napokon kupili nešto lijepo. i da skakučem a da se ti trgaš mama i šta sad mi bi trebale ići skupa van u grad malo na cugu, a staričice? opet sam ti dala prst, a kao da sam pristala i na ruku kako se lomi, nevjerojatno vrckavo kao od smjeha ili od droge Neka rađe ostane enigma Da bi natjecanje bilo uzbudljivije i da budeš dostojna konkirencija ŽELIM: da čas sve ode u pičkumaterinu i da sve crkne čas da na crno zaostane čas i da se ne pomakne Evo kad su već te kombinacije tako skombinirane od najtamnije do najsvjetlije nijanse Neka tako i ostane kad već mora dobro-loše daš-uzmeš dobiš-gubiš spoznaješ-propadaš daš-uzmeš ponavljam da bi mogla znat na pamet i tako stalno mudro-propalitetno Inače mi padne raspoloženje jedna ogromna pichcka matherinna pojede cijeli svijet I ostavi me samu da se snađem a mene snađu tri sunčanice u besunčanom danu Od mene vama jedna velika pusa od sline i dršte se.nemojte se skinut s aparata. Koje volim ovom prigodom vam se to usuđujem reć, a čak i one koje ne volim JER SAM HAPI LAJK A PAPI... |
subota, 13.01.2007.
evo Ljudi uskoro je škola
|
Svugdje je ljepo, al doma je najljepše!
bio je neki snob, tamo u planinama koji se zalago za papu, u busu mi smo možda puno pljuvali i isfuravali takve ljudske sorte ali ipak ga vrjeđali nismo, da se zna on ima sto miljuna motora kojima će nas zgazit pa ćemo kupit oči po podu, to smo od njega naučili i mobitela shgtp-355 647-uv kojih nema kod nas za kupit i ima tako sto miljona vatikana doma i sto miljuna papa jer on je P..... voli klape, e i da zna onu pjesmu: I`m too sexy for my shirt, too sexy for my shoes...la la la la la la stavio bi si je na ripit sto miljuna puta i u restoranu je uobičavao sto miljuna puta tražiti repete.Ne moram se više bojati. Bilo je ljepo tamo ali u Puli je najljepše! kad sam naučila skijat makla sam se sa skija, ipak ne bi bilo fer ne znati bordati tako da sad znam skijati pa nije bilo uzalud, ali ostaje mi plivanje i bordanje jooj kako sam zguštom napisala ovaj sadistički naslov |
petak, 05.01.2007.
Moje haiku i kratke trip pjesmice
|
teme su podosta raznovrsne
crna curica boji se crne mačke. sa macom bježi. užitak boli i i skušenje strasti sve više ubija. sanjam djevojku svu usnulu umrlu koja me budi. suhih suza je. razmazana se srami. Silovana je. (svim silovanima) imam vremena navikla sam da nemam što se radi sam? otok je pust krvava slika muti se pred očima krvava slina gubi se u ustima vjetar pun krvi sanjam noćima na pustom otoku kravavo svjedočim ja. SJENE Morbidni ljudi vucaraju se uza zid tražeći trake svijetla da obasjaju ih, Da žive kao sjene Danas, sanjam još od jutra gledam, od jučer pa na sutra grane, što lome se al´ dišu kako naviknute trpe nepravednu kišu? i kako samo priroda još živi, Kad zna da sretni su oni što su krivi? |
|
lagan je svijet u petnaestoj
sve tvoje poruke kad nestaneš gdje će otići ja da sačuvam ih drugi ne bi znali čitati ih jer neznaju tvoj glas kako ga čujem ja ne brineš me samo ti nego svega jedno pleme bez volje kad uskraćeni su umovi i sloboda koji znakovi za bezvlAšće? nije ovo budalaštvo ovo je mogućnost da nam bude bolje. ali ne brine me u petnaestoj u košari za smeće-košmar iz smeća namrštena-nesreća lagano je odbaciti ono što te brine u petnaestoj I ... odavno prepisani su tvoji glasovi i kitica koju pjevaš koju čujem u danu punom cvijeća na betonskoj livadi gradskoj ... spuštaju se slova tvojih riječi niz tvoje ruke u tvoje žile Nabubrile krvlju boje vode punom svjetlucavih ranica (zvjezdica je nebeska ranica) ja sam zvjezdano tvoje nebo odjevena bosa na kiši da ne spavam u strahu skližem se uz tebe i čekam tako posljednji naš bljesak prije kraja grmljavine. |
|
vidi sve te mrtve nevidjive ljude što me
uznemiruju ovako kasno iznad lustera što prelijeću. i što šušte grmljem tamo malo dalje od tvoje ulice! Jesu li to halovi lude glave koja je mogla biti pametna glava? Ili je stvarnost iz doba gotike na koju smo zaboravili stvorivši ceste, raskrčivši šume gradovima ili kreirajući urbani stil smetnuli smo s uma tko se budi u nama plazi naš jezik, ispuštajući gnoj iz naših očiju? Koga vidim ovako kasno? Nije mi jasno trebam li nastavljati i nastavljati ima li šanse da ostvare moje snove? Da me ostave kad me napuste baš onakvu kakvom sam se sanjala? Dobro smo počeli, ali kao da nekada idem brže, prebrzo za ono kako treba ići Hoćeš li doći mršavo božje stvorenje već jednom jer možda skrenem s uma A ti me tako provjetriš i strujiš zrakom Ajme, kako je teško i brzo Ili jednostavno i sporo doživjet ću toplotni udar od tako suprotnih energija Najsuprotnijih, ništa prema tebi, jer malo od tebe! A i od mene Jer što ja znam pružiti Osim lude glave koja je mogla biti pametna I halova koje osjećam do srži? Ovo što se penje po zidu Možda sam ja već sutra ili prekosutra Ovo što prelijeće sobom možda je demon kojeg sam stvorila Jer samo ludi nešto postižu. Ludi učine što misle. |
srijeda, 03.01.2007.
Volim slušati
|
naslov je razumljiv, post jasan.pa mangarče razumio ti ili ne
di sam ja? u najobičnijoj nesvijesti. a što, što je bilo s nama? recimo da nismo spičkani...da je okej ovo ovako ostavi me i nemoj se nikada vratiti nigdje gdje bi me se mogao sjetiti što, što je bilo sa menom u jednom trenutku? što je bilo s utopijom? ...niko nebi znao odgovoriti mi! zato neću pitati ! dobro.dobro uvući ću ti se u krevet draga. Znaš, hodajući mrakom neko može me ubosti ili me probosti nožem majko a da niti ne zatitram.  o kako mi je svejedno sutra idemo u grad nastanili smo se iznad njega u zadimljenim oblacima u širini visini i dubini nebesa! u raju koji ne postoji! sa krilima koja slabo funkcioniraju! tako bi htjela da sam u vremenu kada bi nam bilo bolje, kad bi imali više energije za milijun stvari koje bismo raditi bez beda... sada da je kao tada to želim više od tebe a tebe neizmjerno želim samo to je jače od nas to je toliko jako da me pojede bez beda... bez beda bez beda  |
utorak, 02.01.2007.
petar pan, sin pandore sa kutijom
|
ovaj post napokon vidi svjetlo dana
ma naslov je po uzoru na gospodara prstenova.bite volili da vas oslovljavaju tako...ili sa gospodine prijatelju? ja bi htjela,ali nije da to baš možeš zahtjevati od ljudi. a ova mitološka bića su mi prva pala na pamet i počinju na p pa zašto ne... opusti se pusti moju ruku usti stisnuti ti i ja |
subota, 30.12.2006.
|
malo je kasno za popiti kavu.ma blago je to sve.sama sam.uz staru babu.baš i ne čuje.
ne trza ona na to što mene kroz staklena vrata neko gleda i što tražim čokoladu iza odškrinutih jedanaestih vrata moje kuće.zapravo je svega u zraku oko nas samo mi to ne vidimo osim ako se ne zavrtimo svom silinom oko svoje osi. ne prikazuju se svima prikaze!(ne pokušavajte kod kuće(ako ste sami sa sličnom babom i s 11 vrata)) Bombica se ponudila s kreveta da bi one došle danas tu.da neće van u grad nego samo kod mene.bilo nas je pet.bilo joj je bed uopće reć kako bi se rado uštekala. ali dugo nisu bile kod mene.ja bi umrla za njih.ali želim živjeti još zajedno s njima. Ona uopće nije bombastična(nije joj golemo dupe kako je rekla Teta s brkovima). Nije sitnasta niti je malašna. želim joj osvarenje najveće želje u zadnjih dosta mjeseci... pa Bombo, nek dođe, nek te vidi i nek bude baš onakav kakvog si ga zamišljala dok si bila mlada...baš ono što tražimo, što smo našli, ali ti nisi pa nek te neko nađe više jebemu... preko interneta, masno američki...napravit ću ti nešto bolje,uskoro.       ja te volim.danas.jučer.danas sam sigurna da ću i sutra.zato se osjećam življe.zato se veslelim.nama baš ništa nije jasno.mi smo drugačije.nas baš niko ne razumije.da.mi smo samo budale. joooj...uspjet ćemo. budite frajeri, nazovite ovu curu jer je dobra lijepa najbolja najljepša. ja je volim.  |
srijeda, 27.12.2006.
okupila sam crnce(mrave, lastavice(mulate) i cigana)
|
lastavice su mulati zbog onog bijelog krzna odispod.
inače, bili su civilizirani kao nikada do sada. pogledam ja nakon deset duuugih mjeseci i kažem da sam se zaljubih, popnem se na net i odljubim se. jebeš i osjećaje.  ja sam krpena marioneta i gmižem po krevetu i masovno ljepim pauke širokim selotejpom na zid i ritam se i plivam trzajući po krevetu. Dosta mi je svega. (Mali obojeni spontano aplauziraju.) Osjećam se kao bambi bez oca, kao štrumfeta koja mjauče. Zapravo je to znak da sam sretna. Svaki bi dan bio subota, Jebem vam mater. (jasno i čitko) vi koji to onemogućavate nama maloljetnima.nek vas nešto ugrize samo od sebe.  praznovjerje je loša religija. vjerovati da nešto postižeš ako tjeraš djete na totalnu apstinenciju izlaženja? Vi. vi ste bi. |
subota, 23.12.2006.
NOT GUILTY
|
s time je pravda naspram mene zadovoljena.
uvjek, hvala ti za ama baš uvjek.  s malo nostalgije je suza bačena na pod za uspomenu čak i na jedini put kad smo se mi posvađali a i to s puno ljubavi, draga moja ljubavi. postoji razlog zašto sam sretna. ja napokon sam izniknula, rodila se, postala... ubila sam zavaravanja u njima. on je umro. rastali su se, napokon.(ja sam ih) mi imamo etiketu na čelu za koju ne marimo tek radi principa. etiketa voli prostitutke i narkomane, ali ne voli da si prema njoj flegma. kako radiš nešto tek iz principa? A ma.zapravo ne bi znala.ali.to radim. Prestala sam gledati objekte uz cestu, sad je lakše. iz stvari je bilo nemoguće, ma, jako je bilo teško stvoriti dubinu i osjećaje, ali sad gledam na prave pravcate osjećaje. i sad mi ništa nije teško, a čak me nije ni sram. ma je je, to sam ipak ja. ne, ipak nije. stvar je spašena ovaj put. boli me kurac za sve.  možda sam malo premlada za biti onako mrtva. mislio je da izbacujem krv, a bilo je vino. vino plus duša. sve van. van iz mene.  svi umiru...ja nisam umrla, ipak. ako se ko pribojao. u jednu ruku mi je drago. sad kad su se rastali sretna sam. To su ti veliki osjećaji koje sam spomenula. jebeš predmete i sad ić tražit u njima neki smisao. da to kao prvo, ali poslije samo šibat osjećaje. iznova, dragi svijete, svemire, ja idem za time.  ekipo, sretan vam božić i vidimo se svi na misimali sretni odrasli veliki nasmješeni boli nas kurac za sve  si ako truneš samo zbog onih koji su smeće. ča s time, van s tim zauvjek. inače,  ubijatea to nije lijepo od vas. samo zato što je mjesto na koje smo dovedeni apstraaktna ludara nije to isprika za nešto tako ružno kao klanje i mučenje(od sado do verbalnog). ubojite misli van iz sistema. sistem će propasti, a to ful ne bi bilo lijepo od nas. |
preobrazba kukca
|
jednom mi je neko reko da nema mržnje ako nije bilo ljubavi
(a mislio je na surovu čvrstu mržnju) i nema dobra ako nisi vidio svo zlo (rekao mi je neki njegov prijatelj) Za obje stvari sam kimnula glavom. I jesam, uistinu, složila sam se... i svi znamo: nema nauke bez muke. Tako ću ja sada, komplicirana preobraziti se u jednostavnu djevojku Iznenaditi sve oko mene i neću: promatrati sve i možda bolje da ne ludim oko ničeg nego samo da ustanem, da legnem, da plešem u kazalištu, da pjevam u kadi, da učim svaki dan. mačji kašalj. Reći ću javno jer i tako nemaš javno bez privatnog...Evo kažem da moj teško izkomplicirani filozofski život umire bez ikakve svojte, rodbine ni uže obitelji. |
Smjeh
|
ha ha ha ha ha ha ha ha ha
ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha  Zašto ovaj ovdje smajl pere zube?Što je prije bilo:jaje ili kokoš?  Onaj Koji Vozi više se nikad neće pitati takva(plitka)pitanja. Danas idem na prectavu, danas ću mu se odužit i zeznut ću mu volan (to je barem dio auta za koji znam di je i kako se zove.) Bar to... za danas... Onaj pod kojim drugi jamu kopa najslađe se smije! Koja fešta u meni ja ne padaaaaaaam (S time su završili jedini kontakti spram šk. i ove str.)  ---ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha(ne možeš izmislit ovaj smajl) Nasmijmo se za podršku svima koji moraju štrajkat. Buahahahaha, rađe ići u školu nego u štrajk, buahahaha!!!  |
